Tko Kupuje Miele Još?

Vjerojatno svi znate  dječju pjesmicu”Tko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš”….Zamijenite vuka za Miele i evo vam nove pjesmice koju možete pjevati, pjevušiti ili urlati sve dok čekate da vam javi na telefon ili osobno ukaže serviser Miele aparata. U međuvremenu, pogledajte samohvalu  na njihovoj web stranici i nakon toga nastavite pjevati:” Miele više ne kupujem ja, traj la, la, la, la….” 

 

MIELE  je firma koju već preko 1oo godina vode obitelji Miele i Zinkann, a osnovali su je 1899.godine CARL MIELE i REINHARD ZINKANN.
S jedanaest suradnika, četiri okretna stola i jednom bušilicom počinju u Harzebrocku proizvodnju centrifuga za mlijeko da bi danas ova firma bila sinonim za kvalitetne kućanske aparate. Nit vodilja i filozofija firme je: „IMMER BESSER“

Aparati su skupi, možda najskuplji, a omjer cijena recimo perilice Miele i Gorenja ili Candy je uglavnom 1:3. Da li se isplati toliko investirati u neki kućanski aparat je stvar izbora i mogućnosti svakog pojedinca.

Ja sam rekla NE Gorenje, NE Candy i izabrala Miele. Nažalost.

Moram reći da je perilica kvalitetna. Ima jaku centrifugu što je zapravo meni najbitnije i čini okosnicu ove priče. Moja perilica izgleda super. Nitko joj ne bi dao tolike godine(oko 1o mislim), ali nažalost unatoč dobrom izgledu,  ima kvar. Kad završi program pranja, pojavi se tekst:Provjerite odvod. To znači da ju moram isključiti i onda ručno staviti centrifugu koja onda radi 8 minuta.

Provjeravali i čistili odvod mnogi mozgovi, ali bezuspješno.

Shvaćam da se problem neće riješiti sam od sebe i prije nekih dva mjeseca mi Ministrica Mica Ubica daje broj Miele servisera gosp. Glušca.

Zovem. Gluhi telefon. Zatim mi se obznanjuje  da je pogrešan broj. Onda ponovo gluhi telefon.

Curkama na kavi pričam ovu storiju i kažem da  Faca nudi rješenje problema kupnjom nove perilice. Sve zaključujemo da je priča čudna, posebice jer je Miele u pitanju,  kad iznenada zazvoni telefon.

Servis. Miele. Gosp. Glušac. Euforija.

Čvrst glas s druge strane žice, jasan stas i obećanje u koje se ne sumnja. Po opisu misli da se radi o sitnijem kvaru i budući je jako zauzet, dolazi  slijedeći tjedan. Prije toga je moje da  slikam perilicu, navedem svoje ime i adresu perilice. Na svu sreću, perlica i ja dijelimo isti prostor pa nam je i adresa ista.

Odmah slikam i pošaljem. Odgovor dolazi munjevito i glasi SUPER.

Ja oduševljena. Miele je Miele. Immer besser!

Prolaze dani, tjedan jedan pa i onaj drugi se bliži kraju. Shvaćam da je vrijeme relativna kategorija ne samo u Pošti Umag nego i kod servisne službe Miele i ponovo pišem. Pitam gosp. Gušca da mi kaže u kojoj GODINI planira doći i riješiti sitni kvar moje perilice. Samo godinu da mi kaže.

Tišina.

Nakon nekog perioda dobijem poruku. Svoj broj telefona. Povratno odgovaram da iako nisam u cvijetu mladosti, kao i moja perilica mislim da izgledam čist dobro za svoje godine, da kvarova imam, ali mi centrifuga kao i sjećanje još radi pa znam svoj broj telefona, ali ne shvaćam zašto sam ga porukom dobila

Tišina.

12.lipanj 2018.godine. Deni i ja na autoputu za Ljubljanu. Zvoni telefon.  Gospodin Glušac obznanjuje da je na Crvenom Vrhu. Šteta da mi plan dolaska i ukazanja nije javio barem dan ranije, jer se nikako ne mogu vratiti u Umag, što ga normalno  čini izuzetno nervoznim i nezadovoljnim. Ovako ili onako, zaključak je da se čujemo.

Danas je 21. lipanj 2018.godine. Proljeće je prešlo u ljeto. Dani se od danas krate, a moja perilica i dalje ima sitni kvar.

Ja i dalje vrtim centrifugu i shvaćam da je Faca imao pravo.

Najjednostavnije je kupiti novu perilicu. Ovaj  put GORENJE ili CANDY.

Ako se pokvari  ne trebam popravljati. Za cijenu Miele perilice mogu kupiti barem dvije nove. S jakom centrifugom. Zanimljivo je da sam čula, da ove firme imaju  vjerovali ili ne, imaju dobru servisnu službu. Navodno se serviseri javljaju na telefon i dolaze obaviti popravak u razumnom vremenu.

Vremena imam, pismena uglavnom jesam i u čekanju da prevrtim centrifugu,  obavijestila sam o egzistirajućem sitnom kvaru moje perilice i  Miele. hr (kontakt služba), koji očito nisu preveć uzbuđeni zbog gubitka klijenta. Pa zašto bi i bili?

Nema veze,  iako mi je njemački malo slabiji ipak je dostatan  da ovu priču proslijedim i Miele centrali u Njemačkoj.

Konačno, sve radi mota koji mi zvuči pomalo komično. “Immer besser “.

Čekajući odgovore i  servisera,  ja i dalje ručno vrtim centrifugu  i pitam se : “Tko kupuje Miele još?”

 

Marina Duić Manojlović