Švicarska (ni) Je Obećana Zemlja (4)

Posted on 20 kolovoza, 2023 Updated on 20 kolovoza, 2023

Evo nas ponovo na putu.

Policijski automobil nas zaustavlja i upućuje autobus provjeru. Provjera se vrši u postaji i koja se nalazi zamislite ludila , odmah do Stanice za tehnički pregled. Vjerovali ili ne, objašnjeno nam je da se radi o rutinskoj kontroli koja će trajati ako je sve u redu oko 20 minuta. Za to vrijeme možemo na toalet koji je također u tom krugu. Sterilno je čist i mirisan.

Za 20 minuta dolaze policajci i naši vozači koji se smiju i slikaju potvrdu koju će kažu staviti na facebook jer nema puno njih koji su u Švicarskoj dobili uvjerenje da su oni i autobus posve ispravni.

Čestitke !

Put nas vodi u …….Lausanne

Grad u Švicarskoj u kantonu Vaud, na obalama Ženevskog jezera. Lausanne je glavni grad kantona Vaud i distrikta Lausanne. Po mnogima, to je najbolji i najljepši mali grad za život na cijelom svijetu.

Ne trema reći što je ovo.

Slika govori.

U centru možete npr. isprobati tj. uzeti u ruke kugle za bacanje (koje sam jedva digla), a razlikuju se po težini muška i ženska, zatim je tu staza na kojoj možete isprobati koliko brzo trčite na 100metara i to usporediti to s rekordom i još puno, puno toga.

Ima tu skulptura i kipova raznih sportaša i dobitnika raznih odličja, ali na posebnom je mjestu i posebna po izgledu skulptura Dražena Petrovića, djelo kipara Vaska Lipovca.

Službeni je Olimpijski moto : Citius, Altius, Fortius (brže, više, jače).

Coubertinovi su ideali, najbolje opisani u Olimpijskom credu:

“Najvažnije na Olimpijskim igrama nije pobijediti, nego učestvovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobjeda nego borba. Velik je čovjek onaj tko ne osvaja nešto bez časne borbe.”

U skladu s tim evo nas.

Jedan stoji je na tronu bez odličja i medalja ali u njemu živi olimpijski duh i nada da će i to jednom doći, dok drugi sanjaju neki drugačiji san. u kojem će doći dan kada će trgovina ove vrste konačno biti otvorena i spremna za mene jer kad god dođem, ne radi.

Do otvaranja, on stoji na tronu.

Ja gledam.

I nema veze. Zbilja nema.

Bitno je imati san, a ovdje zbilja sanjati možete koliko god hoćete. Otvrenih i zatvorenih očiju.

Teško se može opisati ovaj grad. Ta atmosfera, te boje, to bogatstvo.

Jezero beskrajno, plavo, čisto, planine koje ga okružuju, kuće, vile, dvorci uronjeni u zelenilo. To nije ni drugi nego treći svijet.

Ovo što vidite je luka . Prepuna plovila.

Teška srca se opraštamo i idemo dalje prema Genevi ili Ženevi.

Drugi po veličini grad u Švicarskoj .

1. Sjedište mnogih vladinih i nevladinih organizacija od nekadašnje Lige naroda do . Crvenog križa koju je osnivao Jean Henry Dunant.
2. Nakon bitke kod Solferina 1864. predložioje konvenciju prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici, te sanitetsko osoblje. Godine 1901. dobio je Nobelovu nagradu za mir, a konvencija je poznata kao Ženevska konvencija.
3. Grad leži uz istoimeno jezero, koje je drugo po veličini u Europi.
4. Multikulturalan grad jer više od polovice stanovništva čine strani državljani, što stvara raznolikost kultura, jezika i kuhinja.
5. CERN: CERN (Europska organizacija za nuklearna istraživanja) smještena je blizu Ženeve. Poznata je po Velikom hadronskom sudaraču (LHC), najvećem čestici sudaraču na svijetu. Ovo je mjesto gdje se provode ključna znanstvena istraživanja u području fizike čestica.
6. Brdo Mont Salève nalazi se nedaleko od Ženeve i pruža prekrasan pogled na grad. Možete se popeti kabelskom žičarom i uživati u panoramskom pogledu na Ženevu i Alpe.
7. Horloge Fleurie: Cvjetni sat u Ženevi jedan je od najpoznatijih cvjetnih satova na svijetu. Nalazi se u Jardin Anglais i sastoji se od prekrasnih cvjetnih aranžmana koji se mijenjaju s godišnjim dobima.
8. Grad satova i dom mnogim poznatim proizvođačima kao što su Rolex, Patek Philippe i Audemars Piguet, ali unatoč želji da se vratim sa satom, odustajem zbog cijena.
9. Rhône je rijeka koja teče kroz Ženevu i pruža mnoge mogućnosti za šetnje uz obalu, vožnju brodom i druge vodene aktivnosti.
10. Park de Bastions: Ovaj predivan park u Ženevi poznat je po velikim šahovskim tablama na otvorenom i brončanim skulpturama poznatih mislilaca poput Voltaira.

Ovo su samo neki od zanimljivih aspekata Ženeve. Grad ima bogatu povijest i kulturu, te nudi mnogo toga za istraživanje i otkrivanje.

Odlazimo na veliki zid protestanata ( 9 metara je visok) gdje se nalaze skulpture najvećih reformatora.

Tu su i vrata Crkva u kojoj je propovijedi držao J. Calvin pa je u XVI stoljeću Geneva zvana Rimom protestantizma.

Temeljna razlika Calvinova učenja u odnosu na katoličanstvo se odnosi na činjenicu da oprosta nema. Grijeh koji si počinio je tvoj crimen i samo se možeš nadati da ćeš se svojim dobrim djelima iskupiti i dobiti milost Božju. Ta i druge razlike su sažete u 6 točaka protestantskog učenja, ali o tome drugi put.

Simbol Geneve je sigurno Jet d’Eau (Jet Jet)

Uz lukobran koji okružuje Ženevsku luku ovaj mlaz vode visine od 145 metara postao je simbol Ženeve a u večernjim satima obasjana raznobojnim svjetlom zbilja izgleda fantastično.

Eto, put se primiče kraju i lagano se opraštamo od Švicarske jer smo sutra Francuskoj.

Što reći?

Jeste li znali da je E. Kishom od 1981.godine živio u Švicarskoj gdje je i umro, a evo što u jednoj od svojih humoreska on kaže :

“Švicarska je san malograđana. I velegrađana.

I socijalista. I revolucionara, i konzervativaca, i nihilista.

Švicarska je, ukratko, pojam svih ljudskih čežnji. “Švicarska” znači isto što i “mir”.

Kamo god pogledaš, svugdje vladaju mir, red, disciplina, higijena, radinost i moral.

Nije li to strašno?”

Marina Duić Manojlović

Švicarska (ni) Je Obećana Zemlja (3)

Posted on 18 kolovoza, 2023

Putujemo njemačkim govornim područjem i zato Gutten Tag.

U školama se ovdje uz njemački, kao drugi jezik se uglavnom bira francuski, dok engleski uče svi.

Zurich je najveći glad u Švicarskoj i broji oko 400.000 , a ukupni broj stanovnika oko njega je cca 1.300.000. Po anketama koje se provode svake godine, on je svaki put među prvih 5 najboljih svjetskih destinacija za život.

Toliko je čist da je za njega James Joyce rekao da je tako čist bi se na glavnoj ulici mogla bez problema pojesti minestrone juha.

Međutim…izlazimo iz autobusa i zapuhuje nas gadni smrad.

Ulica je krcata smećem.

Ništa nam nije jasno, ali nam vodič kaže da je dan prije bila Pride parada. Tko je napravio i ostavio sve to smeće, koliko je parada trajala ništa od toga ne znam pa neću komentirati, ali ostavljam sliku da sama govori.

Dok hodamo, smeće se skuplja i radi se na odvoženju. Tu su dizalice, kolica, radnici, šmrkovi…

Ja sam uvjerena da osim ljudi koji rade na sanaciji smeća da maksimalno rade i bolnice, jer bojim se da su Švicarci koji su ovo vidjeli i osjetili zbog šoka završili na hitnom prijemu.

1. Banhostrasse je čuvena trgovačka ulica i to jedna od najluksuznijih u svijetu i nudi širok spektar butika sa brendovima visoke mode i luksuznim proizvodima, a desno je Chanelov izlog koji me posebno zainteresirao.
2. Info za one koje zanima, torba koju vidite na slici je oko 5.800 franaka ili nešto preko skromnih 6000Eura, a da li je to puno ili malo zaključite sami jer kažu da se plaće u Švicarskoj kreću od nekih 5000 do 15000 franaka.
3. Stari grad Zurich (Altstadt) je povijesni kvart sa uskim ulicama, građevinama iz srednjeg vijeka i živopisnim trgovima.
4. Tu se nalazi Grossmünster, značajna protestantska crkva te Fraumünster crkva sa vitražima koje su djelo Marc Chagalla.

Grad je domaćin različitih festivala koji se održavaju tijekom cijele godine. Tu su značajni filmske festivali, umjetnički događaji, muzički koncerti…dakle cijele godine grad živi i pun je kulturnih događanja.

Malo o cijenama.

Kad kažemo da je Hrvatska skupa, treba otići malo u svijet. Recimo u slastičarni dvije kuglice sladoleda i boca vode su 19,80 franaka ili oko 21 Euro. Mali croasan je oko 4,5 franaka ili 5 Eura.

To je internacionalni grad i oko sebe čujete mnoštvo jezika, a na ulicama čini mi se da prevladavaju ljudi raznih rasnih obilježja i nacionalnosti (da budem politički korektna).

Sve u svemu bez puno žaljenja i bez puno očekivanja, odlazimo za glavni grad Švicarske. Bern.

I kako to obično biva, bolje se udali nego se nadali.

Nije baš kao Luzern, ali i ne zaostaje puno za njim.

Uz sunce i lagani vjetrić, dočekuje na mladi Albert Einstein pa odmah sjedamo na kupu uz njega.

On je naime u ovom gradu radio, stvarao, oženio se. Mileva Marić, njegova prva supruga je bila iz Vojvodine, briljantna matematičarka koja je izračunala neke stvari koje su Einsteina dovele do teorije relativnosti.

On je za to dobio Nobelovu nagradu, a ona razvod braka.

O njezinom životu je roman je napisala Slavenka Drakulić, “Mileva Einstein, teorija tuge”.

U kući u kojoj je živio sada muzej.

Znate li da ime Bern, dolazi od riječi MEDVJED, pa je tako medo zaštitni znak grada.

Nalazi se na grbu grada, pleše na žicama, fontanama, a u samom sjedištu grada se nalazi Medvjeđa jama.

Od 2009.godine tri medvjeda žive u nekoj vrsti zoo parka (spilja, šuma ) na obalama rijeke Aare te se mogu vidjeti ali ih je zabranjeno hraniti.

Osnivač grada je vojvoda Berthold V. Zahringen te se uz njega veže legenda po kojoj je grad dobio ime nakon što se zaputio u lov rekavši da će novom gradu nadjenuti ime po prvoj životinji koju ulovi. Kako je to bio medvjed (njem. Bären – medvjedi), grad je dobio ime Bern.

Posebno je lijepa katedrala koja je najviša bogomolja u Švicarskoj, a crkve su uglavnom protestantske, ali ima i katoličkih. U protestantskim crkvama ( prepoznajete ih jer nemaju križ na tornju) nema dekoracija i ukrasa pa ni svete vode.

Svetu vodu ne nalazimo ni u nekim katoličkim crkvama dok ju ne otkrivamo u posve novom obliku i ruhu i pritiskom aktivirate mehanizam bez da umačete ruku u vodu.

Posebno je lijepa ulica s arkadama i Toranj sa satom koji je navodno inspirirao Einsteina na “stvaranje” teorije relativnosti.

Kako je u Švicarskoj sve drugačije, tako je i Bern drugačiji od ostalih prijestolnica.

Nećete vjerovati ali on je nekako opušteni, življi i zaigraniji. Teško ga je ne zavoljeti i poželjeti doći ponovo, ali nažalost moramo krenuti dalje i od sutra se prebacujemo na francuski jezik.

Bonne nuit!

Marina Duić Manojlović

Švicarska (ni) Je Obećana Zemlja (2)

Posted on 17 kolovoza, 2023

Ako ste slijedili preporuke iz prošlog teksta, čisti i uređeni evo nas u Švicarskoj.

Ne mogu reći da su ceste u Italiji razrovane, ali kad odjednom imate osjećaj da ste u avionu (jer ne osjećate cestu), znate da ste u Švicarskoj koja ima oko 9 mil. stanovnika od kojih svega oko 1mil. živi u “velikim” gradovima.

Znate li zašto Švicarska ima oznaku CH i što ona znači?

“CH” je latinska skraćenica za Confoederatio Helvetica, što na latinskom jeziku znači Švicarska Konfederacija.

Službeni jezici su njemački kojim govori 2/3 stanovništva, francuski nekih 20%, talijanski 10%, retoromanski kojim govori svega ispod 5% te latinski. Svi jezici su ravnopravno priznati i koriste se u svim aspektima javnog života, vlasti, obrazovanja i komunikacije unutar zemlje.

Švicarski sustav temelji se na načelima srednjovjekovnih zajednica i saveza od kojih je ključni bio tzv. “Rütlischwur” (Zakletva na Rütliju). Tada su se predstavnici tri švicarska kantona (Uri, Schwyz i Unterwalden) zakleli na vjernost i savezništvo pa se to smatra početkom Švicarske Konfederacije, koja danas ima 26 kantona, a tekst zakletve glasi:

“Mi, ljudi iz Uri, Švica i Unterwalda, obećavamo i zaklinjemo se Bogom svemoćnim da ćemo jedni druge braniti, štititi i podržavati protiv svake sile i svake nepravde. I ništa nećemo učiniti niti dopustiti da se učini protiv nas ili protiv nekog od nas, bilo direktno ili indirektno, koje bi moglo povrijediti ili ugroziti neovisnost ili slobodu naše domovine. I mi ćemo se ponašati prema drugima pošteno i pravedno kao prema svojoj vlastitoj osobi i imanju. Tako nam Bog pomogao i njegova sveta Evanđeoska riječ.”

Pročitajte dva puta, posebno ovaj drugi dio.

Bilo je to 1.kolovoza 1291.godine i od tada se 1.kolovoz slavi kao nacionalni praznik Švicarske.

Da ne kompliciraju previše, Švicarci imaju grb identičan zastavi.

Put nas vodi u Luzern, ali kako su autoputu radi ulaska u tunel velike gužve naš vodič predlaže da idemo planinskim putem i prijelazom Veliki Sveti Bernard.  

Ovo je pogled s vrha.

U podnožju prijevoja su benediktinci izgradili hospicije i uzgajali pse koji su bili trenirani da mogu pronaći i pomoći unesrećenima. Zovu se Bernardinci unatoč tome što je moj unuk i dalje uvjeren da im je ime Beethoven.

Dolazimo u Luzern koji nije lijep grad.

On je predivan.

Oborio me s nogu, ali ne samo mene. Pao je trepavice cijeli autobus. Nakon razgleda rekli smo zajednički jedno veliko WAUUU.

Zašto?

Zamislite grad iz slikovnice koju otvorite u dolazite u bajku koja počinje:” Davno prije u kraljevstvu jednom iza sedam gora i sedam mora…. “

Iako izgleda izgubljen u vremenu i prostoru, to je istovremeno grad koji suvremeno živi i obiluje kulturološkim atrakcijama. Inspirirao je umjetnike, a danas ga više od pet milijuna ljudi godišnje dolazi posjetiti. Sve je tu isto, a opet drugačije od uobičajenog. Evo vam dokaza i to slika na desnoj strani:

U rijeci Reuss koja je posve bistra i teče kroz grad, oslikavaju se srednjevjekovne fasade kuća, trgovi, kuće oslikane freskama, fontane….

Krećemo na Kapell most koji je izgrađen u XIV stoljeću. Najstariji je to drveni most u Europi u sklopu kojega je sada i nekadašnji Vodeni toranj.

Prolazimo, gledamo iznad sebe na oslikani svod, gledamo okolo, gledamo van, svaki prizor je posebna priča.

Trgovi, zavojite ulice, žamor ljudi ali i brojni muzeji, događanja čine ovaj grad nezaboravnim.

Umirući lav Luzerna jedan je od najpoznatijih spomenika u svijetu.

Isklesan početkom XIX stoljeća iz kamena, lav predstavlja spomen junaštva švicarskih vojnika koji su 1792. izgubili živote braneći palaču Tuileries tijekom Francuske revolucije.

Poginulo je svih 200 članova garde koji su obavljali svoj posao i čuvali kralja Luisa XVIII.

Mark Twain je ovaj spomenik opisao kao „najtužniji i najdirljiviji komad kamena na svijetu“. Ova priča dovodi nas do storije o Švicarskoj, vojsci, oružju i obrani.

Naime svi Švicarci od 20 do 70 godina mogu imati oružje i redovito idu na streljane ( do sada nisu imali slučajeve masovnih ubojstava)

Švicarska ima sustav obaveznog vojnog roka za muškarce.

1. Vojni rok obično traje oko 18 do 21 tjedan i uključuje temeljnu vojnu obuku, specijaliziranu obuku (ako je primjenjivo) i moguće vojne vježbe.
2. Građanska služba: mogućnost građanske službe za muškarce koji se ne žele pridružiti vojsci iz moralnih, etičkih ili vjerskih razloga, a obično traje duže od vojnog roka i uključuje obavljanje društveno korisnih poslova.
3. Muškarci koji ne žele služiti vojni rok ili građansku službu mogu platiti oslobađajuću taksu kako bi se oslobodili vojne obveze.

Švicarska je vojska educirana i među najboljima na svijetu. Prije nego se nasmijete, sjetite se tko od 1506.godine čuva Papu. Ovo su službeni podaci.

Švicarska garda je jedina skupina privatnih vojnika koju priznaje švicarski zakon.

Samo muškarci rođeni u Švicarskoj, katolici, s profesionalnom diplomom ili završenom srednjom školom, starosne dobi između 18 i 30 godina i minimalne visine od 1,78 metara, mogu biti dio čuvene Švicarske garde. Ne mogu se vjenčati, osim kaplara, narednika i časnika. Prethodno trebaju odslužiti vojni rok u švicarskoj vojsci, ne smiju imati kaznenih evidencija te će imati besprijekornu društvenu reputaciju.

Vrijeme služenja pripadnika Švicarske garde obično traje dvije godine, a max 25.

Ostavimo se sad vojske i oružja i pogledajte donju sliku. Ovaj je kip postavljen u Luzernu ispred banke i Vijećnice.

Što znači i simbolizira?

Podsjećanje da su iako sad napredni i bogati, nekada su bili stočari koji su živjeli od rada i svojih životinja koje su dale doprinos njihovom današnjem blagostanju.

U zahvalu za to ne grade im samo spomenike već imaju zakone koji štite sve životinje i omogućuju njihov dostojan život. Svaki pokušaj zlostavljanja, udaranja, zatvaranja, strogo se kažnjava.

Bilo je tu još puno toga zanimljivoga, biti će još i više ali sad je večer i red nalaže da se napravi stanka za sve ono što nas još čeka.

Marina Duić Manojlović

Švicarska (ni) Je Obećana Zemlja

Posted on 16 kolovoza, 2023

Dana 12. kolovoza 2023.godine, Faca i ja odlazimo na putovanje ali ovaj put idemo organizirano preko agencija Elisa tours koja nas opet priključuje grupi Integral Zagreb d.o.o., a vodič nam je Žarko Gazarri . Zapamtite ove podatke.

Krećemo oko 8h ujutro sa Vrata Jadrana. U autobusu su ljudi iz cijele Hrvatske, a dvoje je čak iz Beograda. Veći dio je iz Zagreba, ali tu su Rijeka, Delnice, Nova Gradiška, Karlovac, Šibenik….. i Umag.

Započinjemo putovanje koje nas vodi preko Slovenije i Italije. Mislila sam da Milanu i Italiji neću posvećivati puno pažnje smatrajući da znam dosta toga, ali eto nisam bila u pravu. Onima koji ovo čitaju dajem na znanje da će ovaj i slijedeći tekstovi sadržavati (barem meni manje poznate stvari i informacije iz prve ruke ukoliko ih zatrebate), pa ako volite i očekujte klasični putopis, ovo definitivno nije štivo za vas .

Ukoliko se ipak odlučite na čitanje, tenisice na noge, vodu u torbu, osmijeh na lice i krećemo.

Prije Milana prolazimo predjelom kojim vrluda zelena, bistra i divna Soča. Sada je to rijeka ljepote i svježine. Međutim 1915. godine Kraljevima Italija se zaratila s Austro-Ugarskom jer joj je obećan većim dijelom teritorij Istre i Dalmacije. U bitci za koju sada znaju uglavnom povjesničari, za tuđe nade, snove i ideale, izginulo je te daleke 1915. godine što mislite koliko ljudi? Pokušajte “pogoditi”.

Službeni podaci kažu da je na talijanskom bojištu život ostavilo preko 1.000.000 ljudi. Od toga oko 650.000 ljudi je poginulo na talijanskoj strani, a oko 400.000 na austrougarskoj (među kojima i mnogi ljudi iz Hrvatske)..

Inače, bitku je opisao Ernest Hemingway koji sa 17 godina ( lažno se predstavljajući ) odlazi nadobudan i mlad u rat iz kojeg se vraća kao ranjeni alkoholičar. Traume liječi pisanjem , bitku opisuje u knjizi “Zbogom oružje”.

Milano.

Grad okružen Alpama i uz dva velika jezera Como i Garda u neposrednoj blizini. Grad trgovine i sklapanja poslova. Kažu da se po papire i dozvole ide u Rim, ali se sklapanje poslova radi u Milanu. Za Lombardijsku mjenicu ste sigurno čuli jer je proizvod je upravo ovog grada u Lombardiji koji je živio i živi od trgovine.

Dakle, od nekada su trgovci sa sjevera prelazili Alpe i dolazili u Milano. Sklapaju se poslovi. Ukoliko trenutno nemaju love, dogovaraju se uvjeti, kamate i izdaje se mjenica. Jednostavno, brzo i čisto.

Jeste li znali da se u Milanu nalazi i spomenik našem Ruđeru Boškoviću, rad kipara Ivana Meštrovića ?

Milano je poznat po puno toga. Recimo po Tjednu Mode koji će se ove godine održati u rujnu mjesecu, ali poznatim ga još čine i :

Katedrala Duomo di Milano.

Prekrasna je.

Počela se graditi krajem XIV stoljeća i još uvijek nije završena. Druga je po veličini u Italiji, bogomolja sa najviše kipova, a iznad apside (luka iznad oltara), označen crvenom žaruljicom se nalazi jedan od čavala s Isusova raspeća. Svake godine, subotom koja je najbliža danu 14.rujna, milanski se nadbiskup u drvenoj košari izrađenoj 1577. godine uspinje na vrh da izvadio čavao. Radi to svake godine, a čavao je izložen zavisno od dana kad je izvađen od subote do ponedjeljka.

Druga znamenitost Milana je čuvena La Scala.

Izvana skromna i gotovo neugledna, ali čim uđete, postaje vam jasno zašto je zaslužila svu slavu. Cijena ulaznice za razgled je 10 Eura, ali za grupu iznad 15 je 8 Eura po osobi.

Jedina imam ili sam barem jedina voljna elekronskim novčanikom platiti ulaznice i eto Just Like That, u trenu imam puni novčanik jer mi ljudi plaćaju ulaznice u gotovini, dok naplata po kartici dolazi kasnije i trenutno se time ne zamaram.

Znate li kako i odakle dolazi ovo ime?

Požar je poharao stari teatar u Milanu i da bi se napravilo novo kazalište srušena je crkva Santa Maria alla Scala po kojoj je novo kazalište dobilo ime. Iako je izgradnju odobrila carica Marija Terezija , nije snosila troškove gradnje koji su podmireni prodajom loža.

Tko je gledao film Amadeus znati će (tko nije neka pogleda), za bogatog dvorskog kompozitora koji je živio u istom periodu kad i siromašni Mozart. To je bio Salieri.

Prva izvedba u La Scali je bila 3.kolovoza 1778.godine. Jedino time što je njegova opera opere “L Europa riconosciuta” bila prva izvedena, Salieri se spominje u zapisima, dok Mozart živi vječno .

Gužva je nesnosna.

Rijeke ljudi obilaze centar Milana, a nije ništa manja gužva oko dvorca Sforza.

Ako želite dalje s nama, dobro se pripremite.

Očistite stan i dvorište, operite veš, okupajte psa, osobna higijena se podrazumijeva jer jedino tako čisti, umiveni i oprani možete izaći iz EU i ući u državu koja nije u njoj ali je u sklopu Schengena, ima najstabilniju valutu, oznaku CH, 5 službenih jezika….. dakle, pravac……. Švicarska.

Marina Duić Manojlović