Jedne Noći Pune Moći

Posted on 19 prosinca, 2022 Updated on 19 prosinca, 2022

Kad izgovorite riječ “moć” “na što prvo pomislite?

Navodno većinu to asocira na Supermana, čarobnice i čarobnjake, pa na pojedince koji imaju posebna i neobična znanja, ali bi se najveći broj nas “običnih” zakleo i tvrdio da nema baš nikakvih moći, a još manje da posjeduju neke supermoći.

To nije istina, barem tako ne misli Vlada u sjeni koja se dana 18.prosinca 2022.godine sastala u Marini Umag.

Povod sastanka?

Kao prvo, proslava i obilježavanje dugo čekanog i konačno zaokruženog rođendanskog jubileja naše Ministrice jarosti i trenutne starosti te naknadna proslava ljetnog rođendana Ministrice kardigana boje strave i jesenske agave.

Vlada je danas u sastavu:

dvije Ministrice slavljenice,

Ministrice daha i zubnog plaka, Ministrice tricikla i bicikla, Ministrice jarosti i hrabrosti, Ministrice umirovljenja i vitkih žena, Ministrice pseće dresure i dobre frizure, Ministrice botanike i keramike te Premijerke

Možda se sad pitate kakve veze Vlada, ovaj susret na kraju godine sa moćima i supermoćima ?

Ima i to velike.

Završava se 2022. godine i lagano dolazi kraju.

Ova godina je više manje svima nama iz Vlade promijenila život ili barem način života. Obilježila nas je neugodnim iznenađenjima, tugama, rastancima, bolestima, strahovima za sebe i druge, ali je tu i tamo donijela i poneku veliku i dobru stvar i veselje.

Ono što je bitno, sastoji se u činjenici koju smo ponovo osvijestile i koju proslavljamo. Činjenici da smo zajedno brodile i kroz ovu tešku godinu pa iako niti jedna od nas nije nesposobna, nesnalažljiva, kad samo zajedno, aktivirale smo naše moć koje su nas svaku pojedinačno i kao grupu učinile još jačima..

Stoga smo se na ovoj večeri prisjetile i na neki način zahvalili svima koji su nas povrijedili ili razočarali jer upravo zbog takvog ponašanja mi smo produbile naše susrete i učvrstile veze i aktivirale moć zajedništva i oporavka.

Uz dobrop jelo i još bolje piće, dijelimo poklončice koje smo donijele jedna drugoj. Sadržavaju naše dobre želje za period koji je pred nama i sjećanja na nekim stvarima u kojima nismo uspjele iako smo to je jako htjele. Nije to bila samo želja, već cilj za koji smo se trudili, radili, ali jednostavno nije išlo. Zanimljivo je da ponekad nakon pomirenja s neuspjehom dođe i do ostvarenja cilja, ali i bez toga treba znati da uvijek život stavlja ispred nas prepreke, padove i obilje razočaranja……. ,ali eto, naša moć oporavka, dala nam je mogućnost da se podignemo i pokušamo ponovo.

Nekima od nas iz života je otišla draga ili drage osobe, nekima su nam je nešto slomilo srce, teško se iznova dizati. Potražiti pomoć ili samovati, stvar je odabira, ali mi smo pokušale podržati jedna drugu , natjerati same sebe da se malo pokrenemo, da shvatimo da uvijek ima ljepote oko nas, topline koju zaslužujemo i dajemo, te da ima ljudi i relacija koji nam liječe srce.  

Vlada je sačinjena od žena koje imaju puno sličnosti, a opet su međusobno posve različite. Zato je i opstala tako dugo.

Sve za jednu, jedna za sve, geslo je naše Neve koje je prihvaćeno pa smo zajedno brodile i ovom godinom koja je bila sve, samo nije bila mirna. Bile smo podrška i oslonac jedna drugoj i pomagale si u teškim trenucima.

Pokušavati gledati pozitivno, ne osjećati ljutnju i bijese nije uvijek lako. Ima situacija i perioda u životu kada su tuga, razočaranje, pesimizam dio svakodnevnice. Prepustile smo se ponekad i tome jer život je more koje nikada nije posve mirno, ali smo nastojale iz toga izvući neke pouke i dobrobiti.

Mi plovimo ili recimo da nastojimo ploviti zajedno jer na taj način naše moći usmjeravamo u pravcu dobra i radosti, naravno . koliko je to moguće jer svaka životna situacija daje i nudi pouku, ali svi mi odabiremo pravac.

Kormilo je ipak u našim rukama!

Marina Duić Manojlović

Dom Veselja

Posted on 10 prosinca, 2022 Updated on 10 prosinca, 2022

Dana 9.prosinca 2022.godine nakon kreće potrage za ključevima automobila, dolazim u Dom za starije i nemoćne u Novigradu.

Tamo se u stacionarnom odjelu nalazi moja mama, dok je moj otac u stacionarnom dijelu Doma Atilio Gamboc u Umagu.

Postojanje ovakvih institucija nam je svima poznato i svi znamo nekoga tko je tamo, nekoga tko je tamo bio, nekoga tko se sprema otići, a negdje u pozadini našeg mozga kuca i pomisao da to vjerojatno jednog dana čeka i nas.

Mislim da nema nikoga tko nije bolno i s dozom krivnje i težine oko srca otpratio u dom bliske osobe i tko unatoč njihovoj demenciji, teškom fizičkom ili psihičkom stanju ne misli da je mogao ili trebao više napraviti, zadržati ih unatoč krutoj stvarnosti pa ni ja nisam izuzetak.

Kad iz ovog ili onog razloga dođe vrijeme da se bude za Dom spreman, ja ovaj post posvećujem Domu u Novigradu, jednoj od rijetkih ustanova u kojima vas ne prati osjećaj težine i specifičnog mirisa. Iako je star, održavan je, odiše čistoćom i svježinom.

Zato ovaj post posvećujem svim ljudima koji ovu ustanovu održavaju i i tamo rade. Ljudima koji brinu o onima o kojima mi ne možemo. Ljudima koji nam daju informaciju, ljudima koji pokazuju sućut u trenucima kad je nam je posebno teško i koji prije svega pružaju i daju nježnost i toplinu onima o kojima brinu.

Svi znamo da je to slabo plaćen, psihički i fizički težak posao, a za njega dobiju malo pohvala .

Zato im pohvale upućujem ja. Od sveg srca.

Novigrad je kako sam rekla, stara ustanova koja ne plijeni izgledom, ali plijeni toplinom ljudi koji u njoj rade.

Osim posjete mami, u ove predblagdanske dane dolazim i održala sam drugu po redu radionicu aromaterapije.

Vd ravnateljica Morena i socijalna radnica Martina su organizirale obje radionice, što je posebno zahtjevno u ovo doba kad su prepuni obaveza, ali eto okupili smo se u ugodnom ambijentu s onima koji su bili zainteresirani.

Uz obilje šala i dobrog raspoloženja, stavljali smo određena eterična ulja na češere, mašne, na dekoraciju koja će ukrasiti i zamirisati sobe, bor u predvorju ili neku drugu prostoriju.

Uglavnom su tu bile iste osobe kao i na radionici održanoj unazad mjesec dana , ali nažalost ova je bila bez jednog poznatog i dragog lica, ali i to je ciklus života kojem ne možemo pobjeći.

Iako su tu uglavnom korisnice 80 plus i danas samo žene dok smo prošli put smo imale i jednog muškarca, ove curke imaju volju i želju za novim znanjima i spoznajama.

Veselje upoznavanja s uljima, novim mirisima, “učenje” o ljekovitosti pojedinih biljaka, postavljanje pitanja, dijeljenje starih i novih receptura, rezultiralo je jednim ugodno provedenim prijepodnevom.

Vd ravnateljica Morena kaže da joj je neugodno pitati me za neke druge radionice jer materijalnih mogućnosti naknade nema, ali ti susreti donose drugo bogatstvo i zadovoljstvo.

Moram reći da ove radionice zbilja pokazuju da nije sve u novcu i da veselje koje nekome priuštiš daje toplinu i tvom srcu. Zato, dolazim i dalje.

U ovo doba darivanja i relativnog obilja jeste li možda pomislili da učinite nešto za na one koji se nalaze u ovakvim ustanovama i poklonite im nešto vremena ili nečega što bi ih uveselio na bilo koji način?

Znam da ima ljudi koji mogu, koji žele i hoće. Samo ih treba angažirati. Međutim, načini su brojni i ako već nema organiziranih akcija, mogu se pronaći samostalni načini.

Angažirajući se i razbijajući strah i predrasude prema ovim ustanovama, činite ih boljima za sve koji su u njima danas, jer one će možda već sutra dočekati nekoga od vaših dragih ili vas osobno.

Tada ćete poput nas koji smo u situaciji da vidimo izbliza ovu zbilju, shvatiti svu istinu ovog teksta, a do tada svim korisnicima i svim zaposlenicima veliko i od srca,

HVALA i SRETNI BLAGDANI!

Marina Duić Manojlović