Hod Bez Muka II

Posted on 5 ožujka, 2023 Updated on 5 ožujka, 2023

Danas je 5.ožujka 2023.godine.

U luci Savudrije se oko 9,30h okuplja grupa “hodača” tj. onih koji su odlučili provesti ovo nedjeljno jutro istražujući staze u svojoj okolici. Ima tu puno onih koji su bili i na prvom hodanju, ali ima i puno novih kojima je ovo hodačko vatreno krštenje.

Kako je dogovoreno s vodstvom Hrvatske Udruge za bolesti štitnjače-Umag, vodič je ponovo Goran Blažević o kojemu je već nešto rečeno u prošlom postu, pa sada nekoliko riječi što iz Wikipedije, što iz drugih izvora o našem mjestu sastanka i trasi hodanja.

Za one koji to ne znaju Savudrija je naselje u sastavu Grada Umaga, smještena na rubu Savudrijskog poluotoka. Obala je razvedena i stjenovita uz obilje šljunčanih plaža, a Rt Loko je najzapadniji rt Hrvatske .

Danas u njoj živi oko 250 žitelja, ali iako je maleno ribarsko mjestašce, omiljeno je turističko odredište bogate ponude i to od pružanju usluga zdravstvene prirode do gastronomske ponude.

Za razliku od ostalih naselja Savudrija nema pravi trg, ali zato kao mjesto okupljanja služi stara luka u kojoj ima mjesta za ljude i to domaće i turiste, ali i za koče i batane koje onako izložene zbilja plijene i zaustavljaju pogled, a najbolje to oslikava ova slika uzeta s interneta.

Naseljena je još u kamenom dobu i obiluje ruševinama koje potječu još iz vremena rimske vladavine dok se u dokumentima prvi se put u spominje 1177 godine kada se kod rta Savudrije odvila pomorska bitka između mletačke i mornarice Svetog Rimskog carstva. Mletačka strana iako slabija, odnijela je prevagu , a carev sin Otto je brodom otplovio na obalu i skrio se u staru cisternu u mjestu današnje Savudrije. Iz tog događaja nastalo je (prema pučkoj etimologiji) talijansko ime za Savudriju Salvore, što u prijevodu znači “spašen kralj”.^[

Austrijski grof Metternich je sagradio svjetionik namijenivši ga lijepoj hrvatskoj plemkinji u koju se zaljubio na jednom balu u Beču. Ona je nažalost umrla prije dovršetka izgradnje, a grof odbio ikada više doći u Savudriju, ali je svjetionik ostao kao svjedok ljubavi i turistička atrakcija koja i danas plijeni ljepotom.

Danas na svjetioniku živi samo jedan svjetioničar i to bez oružja, dok su u vrijeme Austro Ugarske svjetioničari imali ne samo dozvolu nošenja već dozvolu pucanja u slučaju potrebe. Razlog dozvole nošenja oružja i pucanja je bila želja ponekih mještana i posjetitelja da se unatoč zabranama silom popnu na vrh.

Naša je staza dugačka oko 11,5 km i prelazimo je u nekoliko zaustavljanja.

Krećemo od Savudrije prema Alberima, do svjetionika i nazad. Opet nas ima starijih, mlađih, žena , muškaraca, neki su sa štapovima neki bez njih, ima hodača iskusnjaka ali i hodača početnika. Uz sunce, ugodno društvo, vrijeme je brzo prolazi.

Čak i naša Neve, predsjednica Udruge ne posustaje sve do km petog.

Tu se odvaja se i skraćuje put, ali kaže samo radi Saške i Jelene koje ne mogu dalje.

Mi ostali nastavljamo.

Prolazimo pokraj raznih objekata. Onih koji su u izgradnji i imaju cijenu navodno i po 20.000 Eura po m2, do izgrađenih objekata koji samo imaju naziv vikendice.

Možda nemamo objekte na ovoj lokaciji, ali imamo zato obilje dobre volje i zadovoljstvo druženja. Moram reći da je uz nas ovaj put i dosta pasa koji trčkaraju (neke se i nosi), ali kad oko 13 i 15 dolazimo na mjesto polaska, umorni i zadovoljni, pozdravljamo se i krećemo nazad.

Hod je ovaj put bio malo naporniji, ali zato poučan i zanimljiv. Opet smo se dobro zabavili, vidjeli neke ljude koje dugo nismo, upoznali se nekim novim licima i sve u svemu,

što bi se reklo,

bilježimo se s poštovanjem i čekamo slijedeći mimohod.

Marina Duić Manojlović