Hod Bez Muka

Posted on 5 veljače, 2023

Počela je godina Vodenog Zeca pa se u nedjelju 5.veljače 2023.godine u 10h, na recepciji Kanegre, okuplila poveća grupa ljudi.

Naoružani štapovima, tenisicama, kapam, dobrom vibrom, krećemo na prvu ovogodišnju radionicu sporog rekreativnog hodanja u organizaciji Hrvatske udruge za bolesti štitnjače-Umag.

Vodi ju naš sugrađanin Goran Blažević, čovjek koji možda nije prehodao baš cijeli svijet i okolicu, ali je sa svojom životnom partnericom Majom , prehodao i prohodao njegov dobar dio, a čini se da će i Oliver sa godinom i pol nastaviti tradiciju.

Napisao je nekoliko knjiga, održao brojna predavanja i radionice, ali unatoč svim obavezama pristao je članice i članove naše Udruge kao i ostale zainteresirane, jednom mjesečno povesti i provesti nama manje poznatim stazama naše okolice.

Ideju radionica je dala naša tajnica Dragana, a kako su dobrobiti hodanja svima opće poznati, ideja je odmah prihvaćena i realizirana.

O hodanju znamo puno toga, ali i za one koji su bili s nama ali i za neke koji će nam se ubuduće pridružiti, evo nekih motivirajućih činjenica baziranih isključivo i jedino na stručnim proučavanjima i studijama .

Istraživanja kažu da redovito hodanje u pravilnom položaju tijela u trajanju od 30 minuta 5 dana tjedno dokazano smanjuje rizik od nastanka nekih oblika raka (dojke i debelog crijeva navodno i za 50%), šećerne bolesti tip 2, bolesti srca i krvnih žila za oko 30% te depresije.

Produžava očekivano trajanje života čak i kod onih koji pate zbog prekomjerne tjelesne težine i/ili povišenoga krvnog tlak, povećava mineralnu gustoću kostiju i uravnotežava razine lipoproteina u krvi

Redovito hodanje smanjuje potrebu za slatkom hranom.

Rekreacijsko hodanje ne treba miješati sa šetnjom i razgledom trgovina. Govorimo o hodanju kao aktivnosti, a da bi tome bilo tako ono mora biti dovoljno brzo (recimo brzina kao da se žurimo) i mora trajati najmanje 30 minuta .

Jeste li znali?

Postoje razni načini hodanja (nordijsko, brzo, sporo, rekreativno…), ali osim hodanja unaprijed, postoji i hodanje unatrag.

Hodanje unatrag može poboljšati ravnotežu i hod unaprijed kod zdrave osobe ali posebno je učinkovito kod osoba s osteoartitisom koljena  jer uzrokuje kraće, češće korake, što dovodi do poboljšanja izdržljivosti mišića potkoljenica, a istodobno smanjuje opterećenje zglobova.

Promjena držanja koristi više mišića koji podupiru lumbalnu kralježnicu, što sugerira da bi hodanje unatrag moglo biti korisna vježba za kroničnu bol u donjem dijelu leđa, a koristi se za liječenje ravnoteže i brzine hoda kod pacijenata s neurološkim stanjima ili nakon moždanog udara. Kako dolazi lijepo vrijeme, a naša riva nudi razne mogućnosti, možemo se možda okušati i u ovom hodanju jedne zgode.

KOLIKO KALORIJA TROŠIMO HODANJEM? 

“Općenita procjena je da osoba s prosječnom težinom potroši 100 kalorija na 1,6 kilometara, bez obzira radi se o trčanju ili laganoj šetnji”, objašnjava kineziolog Timothy Burnett. Drugim riječima, ako tu udaljenost pređemo za 12 minuta, sagorjet ćemo 8,3 kalorije u minuti. Također ne smijemo zaboraviti da što brže pređemo određenu udaljenost brže ćemo sagorjeti kalorije.

Gubitak kalorija zavisi ne samo od brzine hodanja, već i od mase tj. težine hodača. Ljudi manje težine gube manje dok oni teži gube više. Ipak, pojednostavljeno, za sat vremena srednje brzog hodanja, izgubiti ćete oko 200 do 250 kalorija.

To su samo neke od činjenica koje će vas možda motivirati da obujete tenisice i sami ili još bolje u društvu krenete na hodanje ili da se pridružite ovoj grupi. Nisu u njoj samo osobe s bolesnom štitnjačom (iako prevladavaju), ali ima i puno osoba koje nemaju problem s LEPTIROM , ali su došli radi poboljšanja sveopćeg zdravlja, upoznavanja staze, krajolika i ljudi i mogu reći da je barem po mom mišljenju sve bilo za 10.

Neću nabrajati tko je sve bio jer to možete vidjeti na slikama, ali ako smo došli i krenuli sa starta kao pojedinci ili u sitnim grupicama na kraj ili cilj smo došli kao kao homogena i nasmijana zajednica razdraganih hodača.

Bilo je za neke naporno, za neke manje naporno, bilo je zaostajanja i odvajanja, puhanja i vikanja, ali za sve je bilo veselo. Naučili smo nešto novo, vidjeli stari krajolik novim očima, upoznali se s novim ljudima, vidjeli neke osobe koje dugo nismo, uz priču i smijeh shvatili da si možemo uljepšati svakodnevni život, a zajednički možemo puno više i bolje.

Kažu u pjesmi da moraš prvo puzati da bi znao hodati, ali mi smo preskočili puzanje i nakon prvih koraka, nastavljamo hodati dalje. Uspravno, svojim ritmom.

Svima koji su u tome sudjelovali, svima koji su postali naše članice i ili simpatizeri, a posebno Goranu i Maji,

od srca i štitnjače,

HVALA!

Marina Duić Manojlović