Vlak Bez Voznog Reda

Krnji sastav Vlade u Sjeni ovaj put  uz elemente iz dijaspore u nepoznato vodi Ministrica pješačenja i razvlačenja koja  odlučuje privesti kraju radni tjedan te dovršiti organizacijske pripreme vezane za Halloween u šetnji po Parenzani. 

Aute parkiramo uz asfaltiranu cestu i članice Vlade sa dijasporom na čelu, hrabro kreću bijelom šljunčanom stazom kojom je nekada vozio vlak. Parenzana(Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro, TPC) je bila željeznica koja je od 1902 do 1932 godine povezivala Trst i Poreč.
Prvotno je zamišljena  kao pruga normalnog kolosjeka, ali radi poreza postaje  uskotračnica širine od  760mm, koja se  1902 godine pušta u promet. Ima dvije dionice. Prva: Trst-Buje (59)km i  druga Buje-Poreč (64)km. Kao što se mijenjala  širina pruge, tako se mijenjala i trasa, jer su mnogi tadašnji gradovi htjeli biti povezani željeznicom, pa se trasa prilagođavala željama i potrebama. Vrijeme je sunčano i relativno toplo, pa iako nismo u vlaku,  divimo se pogledu. Šteta što se ne vidi na fotkama, ali jasno vidimo gradove u Sloveniji i Italiji. Iako skromna i uskotračna, ova pruga je povezivala tri države: Italiju, Sloveniju i Hrvatsku i to  vlakićem kojeg je vukla parna lokomotiva. Vagoni dužine 8,5 m su bili osvijetljeni petrolejskim lampama, a iako su putnički imali samo 30 mjesta, postojao je   I, II i III razred, a uz njih su bili teretni i vagoni za prtljagu. U vlaku istina nije bilo WC-a, ali je zato imao balkone.Kolodvor u Bujama imao je 11 kolosjeka, a onaj u Poreču  pet. Koridor ove pruge je i danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata, mostova , vijadukata i tunela. Dio trase stare pruge bilježi nove zvjezdane trenutke jer je uređen i prilagođen za vožnju biciklom i kao pješačka staza, a navodno se razmišlja i o obnovi pojedinih dionica pruge što bi bilo  izuzetno zanimljivo. Vlada zastaje na vidikovcu gdje pada i okrepa. Skromna kao što to nalaže sadašnji trenutak, ali okrepljujuća, sve u realizaciji Ministrice hodanja.

Mussolini je  dao

demontirati tračnice i otpremiti ih brodom u Etiopiju(tada Abesiniju), ali nikada nisu stigle na odredište jer je brod koji ih je prevozio  potonuo u Sredozemnom moru. Na trasi je bilo sagrađeno 5 tunela,  11 mostova i 6 viadukata.

Vlakić je nazvan “PARENZANA” posve slučajno. U tršćanskom časopisu državnih željeznica  su 1902 godine objavili članak  i da bi naglasili  da će pruga stići  do Poreča, za vlak su napisali “PARENZANER “, ili talijanska inačica “PARENZANA”. Ovo ime ostaje i danas iako pruge odavno nema. Nakon pada Austo Ugarske,  Parenzana potpada pod Talijansku Državnu željeznicu  te nakon 33 godine vožnje je zadnji petrolejkom osvijetljeni vlak prošao  ovom trasom 31.kolovoza 1935 godine. Vlada se nada se da ćemo možda biti svjedoci dolaska nekog drugog vlaka,  vlaka koji će prometovati ovom trasom i biti ne samo turistička atrakcija nego i podsjetnik na neka druga vremena koja ipak zaslužuju pažnju i sjećanje.

Marina Duić Manojlović